U pustoši gole funkcije većine industrijskih objekata u Hrvatskoj, Tvornica lijekova Belupo u Koprivnici izdvaja se kvalitetom novog prostornog izgleda i njegove artikulacije. Autorski dvojac, arhitekt Oleg Hržić i kipar Ante Rašić uspjeli su iznena|ujuće maštovitom intervencijom u definirano stanje tvorničkoga kompleksa od dojučerašnjega hladnog i indiferentnog prostora stvoriti mjesto u kojem ambijentalni, ljudski i društveni kontekst poprima novu dimenziju i estetski sadržaj. 

Kvaliteta Hržićeva i Rašićeva rješenja leži u inventivnom pristupu zatečenoj cjelini, objektima, njihovoj lokaciji i komunikacijskoj povezanosti. Unošenjem transformirajuće energije u redizajnirane punktove, zidove, stupove te izgradnjom i smještajem fontane kao zbirnog mjesta prostornih silnica uspjeli su jednodimenzionalnost postojeće stvarnosti preoblikovati u prostor živopisnih odnosa i humanizirana ugo|aja. Estetsko-oblikovna transformacija prvotnog uniformnog stanja u sasvim novu životno poticajnu cjelinu činjenica je koja kulturom pristupa i kvalitetom rezultata dojmljivo osvaja.